Ahlan w Sahlan: rođena i odrasla u Egiptu

-Ahlan w Sahlan, ili dobrodošli!

Definirajući aspekt moje osobnosti je zasigurno ta, pomalo čudna, činjenica da sam rođena i dio života provela gledajući impozantnu biblioteku Aleksandrinu. Ovo je zapravo potpuno preuveličavanje, napisano isključivo radi malo dramatičnosti, obzirom da nam stan nije bio ni približno blizu knjižnice, a i činjenica da još nije bila renovirana/sagrađena kada sam se rodila. No, ono što nije dodano da bi se tekst malo začinio je to da se jesam rodila jednog toplog, sunčanog dana (kakvi većina i jesu u Egiptu), 30. Svibnja u “Alexandria Medical Centar-u”.

Idućih 8 godina svog života ću ponosno nazivati ovaj prekrasan grad i ovu zemlju kontradikcija svojim domom, a i dan danas često osjetim kako mi misli lutaju i kako me vuku prema tim nesnosno vrućim danima, mirisu začinjene kave i slatkoći svježeg soka od manga…

Dok je moj otac bio friško gotov sa srednjom školom i razmišljao o idućim bitnim životnim odlukama, moj je djed dobio priliku za preseljenje i rad u Egipat. Nakon puno razmatranja (barem tako mislim, realno nisam ni bila u planu još jako jako dugo), odlučili su se preseliti i živjeti u kulturi potpuno drugačijoj od njihove. Radeći uz moga djeda, moj tata se upisao na sveučilište u Kairu i polako se (kako ćemo i mi svi kasnije) zaljubljivao u kompleksne zapetljanosti egipatskog načina života.

Sada, nisam baš upoznata s detaljima, ali u nekom trenutku nakon što je diplomirao, moj se otac vratio u svoj rodni grad u Bosni i tamo se ludo zaljubio u plavokosu šumsku vilu od žene (moju majku ako nisam bila dovoljno očita), i tako su ubrzo započeli svoju ljubavnu priču kojoj su uslijedile zaruke (neka obiteljska crta čini se). A sada malo ubrzamo vrijeme i mladi par je u braku, ima preslatku malu curicu (moju najstariju sestru) i hrabro donosi odluku o preseljenju u Egipat kako bi moj otac mogao raditi na tome da pokrene obiteljsku firmu. Ponekada se pokušam zamisliti u njihovoj poziciji, tada su bili negdje ovako mojih godina. Pokušavam si dočarati taj strah i rizik u odluci da preseliš obitelj s malim djetetom na potpuno drugi kontinent, ne znajući što te čeka i kako ćeš se prilagoditi. Mogu samo reći da su bili jako hrabri-i da mi je jako drago što jesu.

S jednim koferom na njih troje (od kojeg su polovica bile pelene), našli su se u Aleksandriji, gradeći potpuno drugačiji život nego većina njihovih poznanika. Ubrzo nakon toga im je došla druga pridošlica u obitelj, moja vragolasta srednja sestra, a ubrzo nakon nje moja mala malenkost (šećer na kraju #skromna).

Pamtim te dane kao idealno djetinjstvo, i u to sam sigurna. Često me ljudi pitaju kako sa se prilagodila tamo, kako sam se snašla…ali mislim da oni ne shvaćaju da za mene nije bilo prilagodbe, bila sam doma i tamo sam pripadala. Obožavala sam vrućinu, sunce, jezik i hranu. Voljela sam sve one dječje pjesmice i brojalice i kako su toplo zvučale arapskim pjevom, i kako su sve ta “teška” arapska slova sjedila na mom jeziku, potpuno prirodno i zvučno. Sjećam se jutarnjih buđenja uz poziv na molitvu sa džamije kraj našeg stana, i toplog bivoljeg mlijeka uz fitir (egipatsko pecivo, nalik maslenici) koji su me čekali na kuhinjskom stolu.

Uvijek sam bila okružena prijateljima, obitelji i smijehom koji je stvorio čarobnu bajku odrastanja u Egiptu koja će mi zauvijek ostati nedostižno neopisiva, ma koliko se trudila pretočiti ju u riječi (a vjerujte mi, nikada neću prestati pokušavati).

Kada smo se odlučili preseliti natrag u Hrvatsku, slomilo mi se srce, kao što bi se realno i većini djece kada se dogode takve velike promjene. No sada, gledajući unazad, sretna sam što jesmo (o svim razlozima za i protiv ću pisati detaljno u idućim postovima).

Još uvijek često posjećujemo Egipat, tata i najstarija sestra ipak najčešće od svih zbog posla, a mi ostali iz ljubavi i sentimentalnosti prema mjestu koje smo ipak prvo zvali našim domom (i gdje me uostalom i muž zaprosio, da, vidite kako sam fino to tu poskrivećki ubacila).

Imajući na umu da je ovo uvodni post, htjela sam vam samo ukratko ispričati zašto sam ponosna što mi je putovnica prepuna štambilja egipatskih viza (ne, nažalost nemam državljanstvo), i najaviti vam da će biti serija postova o Egiptu u kojima ću pričati o različitim gradovima, najboljim opcijama za putovanja, hrani, sigurnosti, kako putovati jeftino, turističke vs. lokalne atrakcije i svim ostalim temama koje mi padnu na pamet. Ako se sjetite neke teme o kojoj bi voljeli da pišem, ili da pišem detaljnije, slobodno mi se javite i recite!

Ma’a salama!