Doula, moj posao, moj poziv

*tekst pisan za siječanjsko izdanje časopisa Mama&Beba*

Marketing i event management. Fakultet i struka koju sam završila i posao kojeg sam radila. Cijeli sam se život vidjela u tome i nisam ni imala neku potrebu gledati van tih okvira, no to se promijenilo (kako to često i biva) kada sam ostala trudna.

Jako sam se bojala komplikacija, same trudnoće, poroda i svega što dolazi nakon, te sam kao pravi štreber odlučila umiriti misli čitajući sve knjige do kojih sam mogla doći, kao i ići na sve tečajeve koji su se nudili u Zagrebu. Od svega navedenog, samo je jedna radionica na mene ostavila dubok utisak i promijenila način na koji gledam sebe, trudnoću, porod i majčinstvo. To je bila radionica koju su organizirale doule, a imala je sve informacije koje sam tražila, temeljene na znanstvenim činjenicama, ali utkane u jedan topao i iskren pristup, pun korisnih savjeta i podrške.

Iako prije toga nisam baš znala što su doule, odmah sam sve istražila i podijelila sve što sam našla sa svojim suprugom (koji je sa mnom bio na radionici i bio jednako oduševljen).

Bilo je jasno kao dan : želimo doulu!

Tako je i bilo, a pomoću doule imali smo potporu i informacije koje su nam dale slobodu i opuštenost da istražimo sve što nas zanima, da donesemo odluke koje smo mi htjeli i da iskreno uživamo u svom iskustvu. Kako trudnoće, tako i poroda a i babinja.

Prije svog poroda, rekla sam svom suprugu da i ja želim biti doula. Mislila sam da će biti iznenađen, obzirom da sam do tada radila u menadžmentu, no on je samo kimnuo glavom i rekao “ti bi bila odlična doula.”

To mi je bio jedini vjetar u leđa koji mi je trebao, odmah sam se prijavila za doula obuku u Zagrebu, upisala i online tečajeve, nabavila hrpu literature i uronila se u ovaj poziv. Nakon mog poroda želja je samo jačala te nakon završetka internacionalne obuke (DONA International) koja se održala u Zagrebu, prisustvovala sam i regionalnoj obuci (B doula). Uz online tečaje aromaterapije, nutricionizma te radionice masaža (i realno bilo čega što mogu ukorporirati u doulaštvo), krenula sam raditi sa ženama i svakim trenutkom bila sigurnija u svoj poziv.

Kada kažem poziv, to zaista i mislim. Osjećam taj glas u mom srcu koju me zove tom radu. Čak i kada je jako teško. Zapravo, pogotovo tada. Osjećaj u meni je kao da mi netko vuče konce u srcu i kako god se okrenem uvijek se nađem (i pronađem) u tome.

Život doule je čaroban i zahtjevan, i teško za zamisliti nekome tko nije doula. Mi radimo s trudnicama, pripremamo ih za porod, podržavamo ih u njihovim odlukama i informiramo o svim aspektima tog perioda koji ih zanimaju. Pomažemo im pisati planove poroda, prolazimo kroz opcije i balansiramo u toj jednoj bitnoj ulozi podrške i znanja, koja istovremeno ženi daje sigurnost no i slobodu i mogućnost donositi svoje odluke, koje su ispravne za nju. Mi nismo tu da donosimo odluke, niti da govorimo kako smatramo da stvari trebaju biti. Mi smo tu, za ženu, i sve što dolazi s tim.

Ako nas želi na porodu, tada smo uz nju, bodrimo, pomažemo. Kada treba masiramo, kada treba držimo, kada treba milujemo, a kada treba samo bivamo tu, bez dodira i glasa. Sve ovisi o tome što je ženi u tom trenutku potrebno. Bitna je ona i samo ona.

Tu naša priča ne završava, jednako kako priča obitelji tek kreće. Mi smo u trenucima babinja podrška. Od toplog i hranjivog obroka, do razgovora, podrške u dojenju…Ponekada je samo potrebno pričuvati i uspavati bebu, da se majka može istuširati, popiti čašu toplog čaja i opustiti se.

Svaka doula ima svoju dinamiku, svoj život, svoj pristup. Ja s vama mogu podijeliti način na koji ja radim, ali koji će se sigurno mijenjati i prilagođavati s vremenom, kako se i ja (i sve oko mene) mijenja i prilagođava.

S trudnicom se nalazim prvi put na upoznavanje, gdje sjednemo, popijemo kavu/čaj i malo popričamo. Taj prvi susret je neobvezujuć i opušten, jer je bitno da obje strane kliknu jer je doula netko u koga moraš imati povjerenja i oko koga ti treba biti ugodno. Tu kroz priču vidim što je ženi najbitnija, koja vrsta podrške, na što se trebamo fokusirati.

Svaka žena je drugačija i time je svaka trudnoća/porod/postpartum drugačiji, tako da se svaki dogovor prilagođava ženi i njezinim specifičnim potrebama. Najčešće budu još 2-3 savjetovanja gdje radimo pripremu za porod. Tu se, osim razgovorom i slušanjem (čuvanjem prostora), znamo koristiti i raznim alatima, od Rebozo marame za vježbe i umirivanje, do doula kartica (koje služe za informiranje), pomagala za objašnjavanje i vizualizaciju poroda, dojenja…

Bez obzira na porod, bio on bez medikamenata, pod epiduralnom ili carski rez, doula može pomoći baš zato što ima znanje, volju i prilagođava se ženi s kojom radi i njezinim potrebama, u potpunosti i bezrezervno.

Što se poroda tiče, ako je dogovoreno da sam pratnja na porodu, ostavljam 5 tjedana oko termina slobodno, što znači da u bilo koje doba dana ili noći porod krene, ja i moja doula torba smo spremni na pokret. Žene se često znaju brinuti što ako baš tada nešto iskrsne te doula ne može stići na porod. Naravno da se to može dogoditi, no takve su situacije rijetke, jer pazimo na datume, i mi kao doule imamo jednu divnu zajednicu i tako uvijek imamo svoj “back-up”.

Na porodu ima raznih stvari koje doula može napraviti da bude tu za majku, od ublažavanje bolova na prirodan način, pušta glazbu, opušta tijelo masažom/aromaterapijom, do toga da joj pomaže s čim god ženi treba, pa čak i kada je ženi samo potrebno donijeti čašu vode ili samo držati za ruku i disati s njom. Riječ doula i dolazi od riječi sluškinja, i iako nismo sluge, mi smo tamo da ženu služimo u tom bitnom trenutku, kako god je njoj potrebno.

U postpartum dolazak dođem barem jednom, ali često i više, ovisno kako se prethodno dogovorimo. No naravno ima situacija kada se dogovaramo u hodu, ili nas žene kontaktiraju u samom babinju. Zato mi je teško pisati o tome detaljno kada te stvari zaista ovise o douli, o ženi te naravno, o situaciji.

Kod mene “full package” uključuje upoznavanje, dva prenatal dolaska (savjetovanja), podršku na porodu te tri postpartum dolazaka. S tim nekakvim okvirom, smanjujem, povećavam i prilagođavam aspekte ovisno o dogovoru sa ženom kojom radim te što ona želi od mene kao doule.

Često pripremam parove za porod i u tom dijelu posla isto jako uživam. Većina žena želi da partner bude prisutan na savjetovanjima i to mi je odlično jer onda mogu pripremiti i partnera da zna što očekivati, kako može pomoći svojoj ženi u kojem trenutku i odgovoriti na pitanja koje imaju.

Kako u većini bolnica žena uz sebe može imati jednu pratnju, uvijek postoji opcija da se doula i partner izmjenjuju, ili doula može doći do obitelji kada porod krene i pomagati tamo da početak poroda prođe što opuštenije i ugodnije (nema potrebe odmah juriti u bolnicu kao što vidimo na TV-u), te pratiti sve do bolnice, kada u bolnici, partner preuzima ulogu pratnje.

U Hrvatskoj ima sve više doula i prekrasno je gledati kako naš broj samo raste, kako polako našim uslugama pokrivamo Lijepu Našu te kako sve više žena može doći do nas i naše podrške. Mene žene najčešće kontaktiraju preko društvenih mreža, jer sam tamo poprilično aktivna, no u zadnje vrijeme i preko preporuke kao i iz bliskih krugova prijatelja i obitelji. Nakon prvog upoznavanja donesu odluku o angažiranju, i tu moj rad kreće.

Trudnoća, porod i postpartum su zahtjevni i teški trenuci. No to ne znači da ne mogu biti i nježni, povezani i osnažujući! Dapače, to često ide rukom pod ruku, a mi kao doule smo tu da pomognemo i unesemo jednu razinu sigurnosti koja je tu isključivo kako bi žena mogla postati sigurna u sebe, kako bi bila osnažena u svojim odlukama i iskustvima, te kako bi se osjećala čuvanom i njegovanom u tim delikatnim razdobljima.

Uskoro pripremam i nekoliko radionica raznih tematika i polako popunjavam svoj kalendar divnim trudnicama. Uz to život doule su konstante edukacije i učenje. To sve iziskuje puno vremena i rada, pa me često ljudi pitaju kako stignem i kako to utječe na moju obitelj. Iskreno, definitivno nam je promijenilo dinamiku i zna biti teško, no imam iza sebe “selo” koji podržavaju to što radim i uskaču u pomoć kada god je to potrebno. Što je moje dijete starije to je naravno lakše, no isto tako pazim da vrijeme organiziram tako da sam i s obitelji. Obzirom da sam tek na svojim počecima rada kao doula, uzimam manji broj žena s kojima radim, da bih im se mogla posvetiti što kvalitetnije no i dalje biti prisutna majka i žena.

Iako prije nekoliko godina ne bih nikako vjerovala da ću postati doula (ne bih ni znala što su doule), sada u svojoj srži osjećam da je to ono što jesam, i taj mi je svijet otvorio potpuno novo poimanje sebe kao žene, sebe kao majke, svoje obitelji i načina na koji živim svoj život. Ta zajednica, ta bezuvjetna podrška, te vještine….to su sve stvari koje su mi se utkale u svaki šav mog bića, uvukle u kosti i usadile u srce. Srce koje je tu za vas mame, ako me trebate.

S ljubavlju,