Kako osluškivati svoje tijelo?

“Slušaj svoje tijelo”

Koliko puta ste čuli te riječi, tako nonšalantno izjavljene, kao da je to najjednostavnija i najprirodnija stvar na svijetu. Kao da je to nešto što svi instinktivno znamo raditi.

Što je zapravo najbolje (a i najgore) je baš činjenica da to i zaista je, apsolutna istina.

Svima nam je to urođeno i u našoj prirodi. Svi to i radimo na dnevnoj bazi. Samo smo s vremenom, zbog odgoja te načina života, počeli sve više ignorirati znakove i poruke koje nam naše tijelo šalje.

Što zapravo znači slušanje svog tijela? U literaturi će te pronaći razne definicije, teorije i mišljenja. Od spiritualnih do isključivo fizioloških. Ja (kao i za sve ostalo u životu), ne vjerujem u isključivost, već vjerujem da slušanje svog tijela označava to da se upoznamo i povežemo sa svojim tijelom na tjelesnoj razini, kao i na psihološkoj/emocionalnoj, a i spiritualnoj.

Dobra stvar u tome je da je sve povezano, svaka od ovih stavki, i kada krenemo raditi na jednoj, često prirodno obuhvatimo i druge aspekte. Ali kako?

Kreće od poprilično jednostavnih stvari. Najosnovnijih ljudskih potreba kao što su vršenje male i velike nužde, kao i puštanje plinova. Sve stvari koje su najnormalnije i stvari koja svaka osoba radi, no u našem modernom civiliziranom društvu je ne nešto što ne samo da se trpi, već je i obavijeno nekakvom sramotom ili gađenjem.

Naše tijelo je poprilično pametno i jako dobro povezano. Kada pijemo vodu, i onda odradi svoj posao te se mjehur napuni urinom kojim izbacujemo nepotrebne i štetne tvari iz organizma, naš mozak nam javlja da mjehur trebamo isprazniti. No često nemamo vremena baš u tom trenutku, jer eto pišemo tekst za blog (pauza uzeta za skok do WC-a, kako ne bih sama sebi skočila u usta), ili smo u pokretu pa nemamo prigodno mjesto, možda smo na putu i ne da nam se stati na benzinskoj ili nje nema u blizini. Naravno da postoje situacije kada si ne možemo odmah olakšati prepunjen mjehur, i to je sasvim uredu, neće se ništa katastrofalno dogoditi.

No što se krene događati kada taj uzorak ponašanja ponavljamo stalno? Kada ne idemo na WC jer nam se ne da. Kada smo žedni ali to ignoriramo jer nam nije praktično u tom trenutku posegnuti za vodom? Kada smo gladni ali nemamo vremena jesti pa pustimo tijelo da trpi glad dok ne zaboravimo na nju (“pregladnimo”). Što kada toliko brzo jedemo da ne dajemo tijelu vremenu da shvati da je sito, a mi nastavljamo jesti? Što se dogodi kada nas svaki dan boli glava (ili trbuh, ili leđa, ili…) a mi bol prihvaćamo kao nešto što je normalno i samo ju ignoriramo ili blokiramo lijekovima koji su nam svima na dohvat ruke? Kada tu bol pogoršavamo jer guramo svoje granice a to podebljavamo i opravdavamo izjavama kao što “ma nemam sada vremena”, “spavat ću kad sam mrtav”, “imam bitnijih stvari”….

Što se dogodi kada nam tijelo ne samo priča, nego kada nam vrišti a mi ga uporno ne slušamo?

Dogodi se to da se potpuno disociramo od svog tijela. Dogodi se to da smo stranci u tijelu koje nas održava na životu i određuje nam kvalitetu istog.

Zar nije to tužno?

Današnji životni tempo je iznimno stresan, to nije nikakva novost. Svi trčimo, bježimo, i luđački pokušamo ispunjavati nekakve kvote i ciljeve, samo kako bismo forsirali tu lažnu ideju produktivnosti koje će nas u jednom trenutku koštati nečega što ne možemo tako lako dobiti natrag -naše zdravlje.

Ima poznata rečenica koja se često vrti po društvenim mrežama “If you don’t make time for your wellness, you will be forced to make time for illness”. Ovo je zaista istina, no poprilično pojednostavljena istina jer situacija zapravo ima mnogo više slojeva nego što ova rečenica prikazuje. Jer ne radi se samo o tome kada dođete do kritične točke gdje vam se tijelo razboli (iako je to najčešći okidač k pozitivnim životnim promjenama), već do toga da je i prije toga način života bio nekvalitetan.

Znate onaj trenutak kada vam doktor kaže “možete li mi opisati bol?” a vi gledate i tražite riječi jer niste sigurni. Znate da vas boli ali ne znate to pravilno verbalizirati iako sigurno imate bogat vokabular? U tim situacijama najčešće posežemo za izrazima koje čujemo na TV-u “nagla probadajuća bol” ili “tupa konstantna bol”, i vrtimo te parole kao papige. Zašto? Zato što smo toliko dugo ignorirali signale koje nam naše tijelo šalje da ih više ne znamo prepoznati, a ponekada ih ni naše tijelo više ne daje ispravno jer je naviklo da nakon signala ne slijedi potrebna reakcija. A ako ignoriramo tijelo na tako fundamentalnim razinama, gdje smo tek od neke iskonske povezanosti? Gdje njegujemo, hranimo i pazimo svoje tijelo na način gdje zaista možemo osjetiti i manje promjene. Kako da uopće čujemo šapat, ako toliko dugo ignoriramo vrisak?

No to ne znači da je to -to. Da smo se nepovratno zeznuli i da je to naša realnost s kojom moramo živjeti. S nekoliko životnih promjena postoje načini da se ponovno povežemo sa svojim tijelom i zaista ga naučimo osluškivati. Metoda ima raznih, pristupa bezbroj. Svaka osoba mora pronaći ono što njoj paše, no s vama ću sada podijeliti neke konkretne savjete koje su meni pomogli, koje sam našla u raznim literaturama, te koje uvijek preporučujem.

1. Pokušajte poštovati osnovne potrebe vašeg tijela. Nemojte se izgladnjivati, imajte uz sebe bocu vode i nemojte se dovoditi do dehidracije. Kada trebate na WC, odite na WC. Čini se jednostavno ali kada primijetite koliko puta u jednom danu ignorirate vaše najosnovnije potrebe, postat će vam jasnije zašto postoji takav “disconnect” između vaš i vašeg tijela
2. Isto vrijedi i za emocije. Kada osjećate neku emociju, nemojte ju “gurati pod tepih”. Naravno da ne možete u trenutku ljutnje uvijek reagirati (tu napominjem da je ljutnja normalna emocija NO agresija nije emocija, već krivo naučena reakcija koja se ispoljava kao posljedica nemogućnosti nošenje s emocijama), ali naučite osjećati svoje emocije. Kada ignoriramo svoje emocije sami sebi šaljemo informaciju da nismo bitni, da naši osjećaji nemaju vrijednost, a na taj način samo sebe spuštamo i obezvrjeđujemo. Kada ste tužni, dopustite si biti tužni. Dopustite si suze. Kada ste sretni, smijte se, veselite se. Pjevajte na glas ako vam je do toga. Sram od pokazivanja emocija koji je u nas ukorijenjen nikome ne donosi dobro. (ako se nađete u situaciji gdje osjećate snažnu emociju a imate osjećaj da ju ne možete izraziti u zadanom trenutku, nađite trenutak u danu da razmislite o toj situaciji, zašto ste se tako osjećali, i dopustite tijelu da zaista proživi tu emociju i zatim ju otpusti).
3. Pišite dnevnik. Da znam da je ovo korak na koji će mnogi zakolutati očima i pomisliti na onaj meme “ain’t nobody got time for that”. Ali dnevnik je odličan način za praćenje svog tijela, emocija i događaja. Ne mora biti ništa komplicirano. Možete si zapisati par bitnih stavki i na kraju dana samo ispunjavati. Na dnu ovog blog posta vam ostavljam jednostavan predložak kojeg možete na ispunjavati na dnevnoj bazi.
4. Vježbe disanja su odličan način za smirivanje živčanog sustava i primjećivanje svog tijela. Ima raznih tehnika a ono što je bitno da pratite svoj dah, da dišete polako i svjesno i primijetite kako se vaše tijelo ponaša. Osobno preporučujem započeti i završiti dan s 5 “belly breathing” udaha i izdaha.
5. Svakodnevna kratka šetnja bez distrakcija. Ne mora biti duga šetnja, može biti i drug oko zgrade, 10 minuta. Samo da se tijelo pokrene a da se vi fokusirate na hodanje, što znači bez glazbe, bez mobitela, bez razgovora. Samo vi i kratka šetnja.
6. Ako imate naviku spavati s upaljenim televizorom/laptopom, uz neku seriju ili film, preporučujem da to prestanete. Znam da je teško izbaciti ukorijenjenu naviku ali ova je zaista loša i zbog kvalitete spavanja ali i zbog toga što vam mozak zapravo nikada ne odmara i konstantno je naviknut na eksterni stimulus koji jako otežava osluškivanje svog tijela
7. Nemojte se bojati boli, ona je tu kao signal koje vam tijelo šalje i način na koje vaše tijelo komunicira. Kada osjetite bol, zastanite, zatvorite oči i udahnite. Pokušajte odrediti odakle bol dolazi, kakav je osjećaj boli, koliko je intenzivno? Povećava li se ili smanjuje s određenim pokretima ili disanjem? Pitajte se ako je ova bol koju ste osjetili prije (ako da, kada, zašto, koliko često).
8. Poštujte svoje tijelo. Volite ga. Način na koji se ponašate prema svom tijelu i način na koji pričate o njemu ima ogroman utjecaj. Nije lako napraviti tu promjenu i ne dolazi preko noći. Ja aktivno radim na ovome već 2 godine i iako je pomak nevjerojatan, i dalje imam loših navika i trenutaka kada ne poštujem svoje tijelo i njegove potrebe. Tijelo poštujete tako da pazite na njega, kako i čime ga hranite, kako ga njegujete, kako se odmarate i kako se krećete. Ali bitno je kako pričate sebi i o sebi. Pozitivne afirmacije su tu iznimno snažan alat. Napisati na papir neke koje vama puno znače (podijeliti ću s vama neke koje ja često koristim). Svaki dan ih pročitajte na glas. Da na glas. Puno je lakše “šapnuti” nešto u našim mislima, ali za to reći na glas, treba puno više hrabrosti i namjere, a sukladno tome je i utjecaj mnogo veći. Pogledajte se u ogledalo i ponovite si neku afirmaciju (npr. “moje tijelo je snažno i lijepo”, “imam pravo na svoje granice”). Ili si samo recite da se volite. Pogledajte se u ogledalo i sami sebi iskreno i na glas reci “ Volim te”. Prvih par puta će se činiti čudno i malo neugodno, ali s vremenom će postati osnažujuće i nevjerojatno nježno.

Pričajte sa svojim tijelom

Ovo odvajam kao poseban korak jer ga moram malo detaljnije pojasniti.

U principu način na koji ovo objašnjavam kada radim sa ženama jedan na jedan je neka vrsta meditacije,povezivanje, osobnog “skeniranja”, i dijaloga sama sa sobom.

Nema krivog načina da ovo radite, a ja ću sada podijeliti vježbu kako ja to radim:

Za početak, uzmite si nekih 10-15 minuta u kojima znate da će te imati neometan mir. Uđite u položaj u kojem vam je ugodno. Možete sjediti na fotelji, na podu, stajati, ležati…kako god vama paše.

Zatim se pokušajte smjestiti u prostoru, što osjećate ispod sebe (npr. Osjećam sjedne kosti na podu, leđa naslonjena od zid). Primijetite prostor oko sebe, ima li kakvih zvukova, mirisa

Zatvorite oči i napravite 5 dugih udaha i izdaha. Pokušajte disati iz dijafragme (belly breathing) te da to bude zaista duboko disanja (ako možete pokušajte izdisaj što više produžiti).

Zatim stavite lijevu ruku na svoj trbuh i na glas recite “ Ja sam (svoje ime), i ovo je moje tijelo”. Desnu ruku stavite na prsni koš i ponovite ovu rečenicu.

Zatim ponovno zatvorite oči i vizualizirajte kako “putujete” kroz svoje tijelo. Krenite od glave, vidite kako se osjeća. Doslovno sami sebi postavite pitanje “kako mi se glava osjeća?” ima li kakve napetosti u njoj, kakvi bolovi. Pokušajte opustiti čeljust, prostor između obrva. Prijeđite na vrat i ramena i ponovite pitanje. Slobodno malo zarolajte ramena, istegnite vrat, zaokružite glavom. Tako prođite svaki dio tijela, fokusirajući svjesnost i prisutnost na taj dio tijela i postavljajte pitanje “kako se moja noga/ruka/trbuh osjeća”. Ako osjećate napetost ili bol, zastanite, prodišite, pitajte se “kakva je bol”. Zatim se posvetite malo emocijama (možete to kada “zastanete” oko srca) i pitajte sami sebe kako se osjećate, tišti li vas nešto, jeste li uzbuđeni oko nečega? Malo ostanite s tim mislima, koliko god vama paše. Kada završite sa “skeniranjem tijela”, duboko udahnite, zahvalite se sami sebi što se uzeli tih 10 minuta da vidite kako se osjećate i slobodno si na glas ponovite neku afirmaciju koju vam znači.

Ovakva vježba je nešto što možete napraviti svaki dan. Može trajati par minuta a možete ju i produžiti koliko god želite i možete. Samo desetak minuta dnevno već može biti moćan alat za povezivanje s tijelom, smirivanje živčanog sustava i stvaranje pozitivne navike. Na početku će vam biti malo čudno i vjerojatno će vam biti neugodno ili naporno to raditi svaki dan. To je sasvim normalno, naše tijelo tako reagira jer ne voli promjene (drži se onoga što zna, čak i kada su to loše navike). Nema ništa loše da krenete to raditi jednom tjedno. Ili tri dana zaredom pa napravite pauzu od 2,3,7,10 dana pa opet krenete. Svaki put kad to napravite radite svom tijelu ogromnu uslugu tako da je i jednom mjesečno velika stvar (i sigurno bolje nego nijednom). Na ovom linku je snimka kako radim ovu vježbu i nadam se da će vam ju to malo približiti.

S vremenom će te početi primjećivati signale koje vam tijelo šalje i moći će te rano i pravilno reagirati na njih, a to je jedan jako moćan i rekla bih krucijalan alat za kvalitetan život.

Ostavljam vam predložak jednostavnog dnevnog upitnika kojeg si možete zapisivati (ono o čemu smo pisali pod točkom 3.)

Nadam se da su vam ovaj tekst i priloženi materijali dali bolji uvid u to što znači osluškivati svoje tijelo te da su vam dali praktične alate kako krenuti raditi na tome.

Hvala što ste tu.

S ljubavlju,