PPP: Sreća kad se uveća na treću

Tri poroda u 4godine i 4 mjeseca. Sve je lako kad si mlad, kažu, i u ovom pogledu oko trudnoća i
poroda, za mene je doista bilo tako.
Trudnoća br.1 bez ikakvih komplikacija, ja jedva 25 godina, pripremala se za bebu, ne za porod ni
dojenje ni išta oko odgoja i toga što bi trebala – kao svi su rodili pa ću i ja, ne bi bockanje u leđa ali
doktori valjda bolje znaju pa se nisam opterećivala pričama s poroda i planovima.
Dva dana prije termina u noći krenuli trudovi oko 1i30, prepoznati jer su me probudili, sve lagano i
polako i rijetko. Do tamo negdje 18 sati, kad odlučujemo krenuti u Vinogradsku. Pregled osnovni,
otvorena 1 prst, ali neka vas preko noći ovdje, ujutro ćemo vas na drip i lagano, prvorotka ste neće to
tako brzo. Muža otpratili doma, mene smjestili u predrađaonu punu trudnica koje su tamo po 5+
dana.
Kod mene i dalje trudovi,ležat ne mogu, šetam po hodniku ispred rađaona. I tako oko 10,11 odluče
oni meni dati normabel injekciju da zaspem, jer samo da znate što vas sutra čeka. Nisam baš za,
kažem da ne mogu od trudova ležati i da mi odgovara šetati. Srećom, dežuran doktor me odlučio ipak
pregledati prije normabela, i eto, 6 prstiju otvorena, pripremimo vas, idete u rađaonu, zovite muža.
Pitali za epiduralnu, rekla zasad mi je ovo ok, ne treba, a oni kao ni ne stignete. U ponoć u rađaonu,
trudovi jači kad su prokinuli vodenjak, ali sve je to podnošljivo do 3 sata. Tak mi govore nećete vi još i
onda tražim ipak nešto za bolove, jer ako će tako dugo neću izdržati. Ipak me pregledaju prije i ne
treba ništa, brzo će to. I tako u 3:55 rodila se prva sreća uz epiziotomiju. Maženje 2 sata u rađaoni
nakon poroda, uspostava dojenja i umorna sreća
Prvi porod ako se mene pita super, prehodala doma i u rodilištu veći dio trudova i svega 
Nakon 20 mjeseci drugi porod, trudovi nepravilniji ali svejedno dovoljni da nakon popodneva i večeri
šetanja po stanu odlučim u 1 u noći ići u rodilište. Pregled ok, 4 cm, idete u rađaonu, epiduralnu
neću, nepravilni trudovi, beba se ne spušta baš, pa dat ćemo vam malo dripa da ih probamo
izregulirati i tako do 6 ujutro, svako malo pregled s babicom i doktorom više, telefoniranja. Dok nisu
pozvali doktoricu najviše 3. razine u rodilištu koja me pregleda i kaže mi, bebi padaju otkucaji,
otvoreni jeste ali se ne spušta, trebate na carski rez. I u manje od 2 minute sam potpisala papire, i
prebačena u salu, uspavana i rodila se sreća broj 2 u 6 i 20. omotana pupkovinom nekoliko puta oko
tijela. Buđenje iz anestezije i oporavak od carskog su bili dobri i brzo prošli. Čekanje da je donesu
ujutro i maženje s bebicom smo odmah nadoknadili u rodilištu, dojenjem i neprekidnim maženjem.

Treću trudnoću provela sam u razmišljanjima oko poroda, jer svi nakon carskog idu na carski pa zar ću
tako morati i ja. Ipak taman je došlo vrijeme kad su ginekolozi dali priliku vaginalnom nakon carskog
reza, što je meni bilo odlično. Na svim pregledima svi su rekli može, uredna je trudnoća, beba ispod 4
kile, odlično. 2ipol godine od drugog poroda, termin se bližio, bila sam uvjerena da će naša treća
sreća doći prije termina, tako sam nekako odlučila. No, na sam dan termina ostavili su me u rodilištu
zbog sumnjivog ctg nalaza i iako su kasnije bili dobri, nisu me htjeli poslati doma, jer poslije carskog
ste, odmorite i tako to. Tih sljedećih 5 dana mi je najteže palo u sve tri trudnoće, pogotovo jer sam
tako htjela vaginalni porod a približavala sam se tom 41.tjednu do kojeg su rekli da čekamo prirodne
trudove. Opet sam sama bila nepripremljena, nedovoljno educirana o porodu i vbacu. No nakon 3
dana sam počela imati trudove, nepravilne, svakakve, ctg uvijek ok, pregledi ustanovili da nisam
otvorena da je sve to samo pripremno. A meni sve teže podnijeti to sve, jer nisam psihički se
pripremila na razdvojenost od djece doma, na takve trudove jake kao pripremne, a treći je porod,
trebao bi brzo i na tu rezigniranost osoblja bolnice, bez pregleda bez riječi, ljeto, vikend , blagdani i

čekanje prirodnih trudova do 41tjedna. I tako sam šetala po stubištu bolnice i vani okolo kad sam
mogla, iako sve teže u trudovima. Pristanem u noći nakon 30ak sati tih pripremnih manjih pa jačih
trudova popiti normabel, jer kažu morate se mama smiriti, što vas tek čeka. Ipak i od toga sam
odspavala samo tri sata, i probudila se i dalje s trudovima i slabosti nogu da sam jedva do wca uspjela
doći. Ipak nakon tog cijelog dana prošetanog, preležanog u neizvjesnosti i razmišljanjima – zašto
nisam odmah na carski otišla već bi bili doma – nakon posjeta i šetnje skuže sestre da ja ne mirujem,
otpuhuje i šetam okolo i ajde na pregled. Otvorena 8 prstiju, pravac rađaona, i nakon sljedećih oko 2
sata u rađaoni sa samo par kapi dripa pri izgonu uz pucanje međice došao je naš mali treći srećković.
Baš kad je trebao, mažen i pažen.
Kasnije sam na Uninom blogu vidjela da se tijelo jako dobro priprema na porod, još sporije na vbac i
pomirila se s tim trećim porodom.
Bez obzira na carski rez, nešto šivanja i čekanje trećeg poroda, zahvalna sam na svoja tri potpuno
različita iskustva i smatram ih pozitivnima kao i prilikom da naučim da je svaki porod drugačiji, i da se
za sve treba i može unaprijed bolje pripremiti. Niti u jednom trenutku nisu se prema meni ružno
odnosili.
Medicinske sestre u rodilištima imaju neke posebne moći, prilikom odlaska nakon prvog poroda rekla
mi je jedna vidimo se sljedeće godine, ja mislila da da pričaš bezveze, kad ono, samo za 3 dana sam tu
sljedeću godinu izbjegla. A druge sestre se svaki dan sjetim kako mi je rekla za prvu kćer – neće vama
s njom biti lako – prepoznala je moj blagoslov s već nekoliko dana!?
Danas s malo više iskustva, rodicama i prijateljicama savjetujem da svakako malo više istraže sve o
porodu, dojenju čak i odgoju unaprijed.

Katarina