“Vidljiv trag koji me čini mamom”-priča pozitivnog carskog reza

Par tjedana prije termina poroda naletjela sam na Instagram story-je od @una.bridged o pozitivnim porođajnim pričama. Već tada sam sanjarila o svom super porodu i namjeravala napisati i svoju priču, ako ne za druge, za sebe – kako bi mi taj čaroban dan ostao u sjećanju još dugo. Naravno, u glavi sam sve već imala isplanirano; želim fiziološki porod, bez ikakvih indukcija i nepotrebnih intervencija, želim zlatni sat s bebicom dok nam pupčana vrpca pulsira bar 7 minuta, oboje u zagrljaju partnera. Kako je sve to filmski izgledalo u mojoj glavi.

Termin mi je bio 19.1. ove godine, a cijela trudnoća od prvog do zadnjeg dana veoma uredna i laka pa sam tako vjerovala da će i porod biti u tom tonu. Strastveni sam yogi, jogu sam vježbala do samoga kraja i šetala svaki dan. Osjećala sam se odlično, fizički, a i psihički, znajući da sam se dovoljno educirala, da sam pripremljena – te sam s planom poroda, sa složenom putnom torbom i bez imalo straha čekala trudove. 

Na dan termina, navečer, ispao mi je sluzni čep, a tada su započeli i trudovi. Već sat vremena nakon prvog vala pojavljivali su se novi, sve snažniji, svakih 3-5 minuta u trajanju od 30-60 sekundi. Preplašila sam se da bih mogla već biti u aktivnoj fazi, no partner i ja odlučili smo provesti noć zajedno u toplini našeg doma i uzbuđenju koje nas je oboje preplavilo. Ukapala sam par kapi lavande u naš mali difuzor, pustili smo ploču na gramofonu i tako ležali dok mi je on masirao leđa. Još uvijek kad se sjetim te večeri, prođu me trnci jer me uhvati nalet uzbuđenja i topline koju sam tada osjećala. 

Trudovi su se nastavili u istom ritmu, a budući da su bili dosta snažni, čak sam pomislila da bih mogla zakasniti u bolnicu te da će beba sama iskočiti iz mene 😀

Ujutro u 8, dan nakon termina, krenuli smo u Čakovečku bolnicu do koje nam treba 3 minute autom. Već smo ranije odlučili da će partner biti uz mene, budući da Čakovečka bolnica još uvijek dozvoljava pratnju na porodu. Oboje smo preboljeli Covid-19 mjesec dana ranije što je bila olakotna okolnost i za ono što je slijedilo.

Samo nekih pola sata kasnije saznala sam da sam otvorena 4 cm te su me premjestili u rađaonu, a tada.. tada se sve izokrenulo. Iako sam došla s planom poroda i s namjerom da odbijem bilo kakvu indukciju, doktorica mi je kod sljedećeg pregleda probušila vodenjak, a zatim su mi dali drip. Sjećam se da me partner, zabrinut i pomalo van sebe, između sve bolnijih trudova pospješenih dripom, par puta upitao zašto nisam spomenula plan poroda ili naglasila ono što sam navela u njemu, no vjerovala sam u stručno medicinsko osoblje i odlučila se prepustiti u njihove ruke. 

Nakon što mi je probušen vodenjak, rečeno mi je da je plodna voda zamućena i da porod mora započeti što prije, no kako se i nakon dripa nisam otvarala više od 7 cm te s obzirom da je procjena veličine bebe bila 4400 g, poslali su me na hitni carski rez. U tom trenutku znala sam da je carski rez zapravo spas; proživljavala sam veoma bolne trudove gotovo 5 sati, a primijetivši da se ništa ne događa i da bi to moglo potrajati još satima, zabrinula sam se za svoju bebu. Istog sam trenutka pristala u želji da što prije dobijem spinalnu anesteziju i da trudovi prestanu, a ja što prije upoznam našeg dječačića. 

Sama operacija trajala je valjda manje od 15 minuta, a bila je obasuta pozitivnom atmosferom i ugodom. Već kod ulaska u salu primijetila sam nasmiješene medicinske sestre, koje su bile vrlo obzirne i nježne te su mi olakšale iskustvo carskog poroda maksimalno. Kad je moj mali dječak napokon ugledao ovaj svijet i zaplakao, jedna sestra prinijela ga je mojoj glavi i rekla: “Vidi kako on poznaje svoju mamu!”, dok je druga okinula par fotkica koje mi je kasnije poslala putem Vibera.

Bebu su odnijeli na vaganje i kupanje, a zlatni sat, odnosno skin to skin, imali smo pola sata kasnije u sobi u koju su me smjestili. Stavivši mi ga na prsa, jedva sam se snašla, no uspostavili smo dojenje u tren oka koje je od tog prvog trenutka išlo kao po loju, bez ikakvih problema ili poteškoća – tako da je i bebica dobivala na težini.

Budući da je partner bio sa mnom u rodilištu do trenutka kad su me odveli u operacijsku salu, tako je on prvi vidio (i poslikao) našeg dječaka kad su mu ga pokazali nakon operacije. Ono što me najviše ražalostilo jest to što sam slike vidjela prije nego sam zapravo primila njega u naručje. Dočekalo me pregršt poruka i čestitaka čim sam uhvatila mobitel.

Prva noć bila je neprospavana i iznimno osjećajna, no već drugi dan sve je krenulo na bolje. Ustala sam iz kreveta uz pomoć jedne divne medicinske sestre te sam već sama dizala i okretala bebu i tako smo zajedno u krevetu proveli 4 dana i 4 noći. 

Budući da sam prvorotka svoj sam porod previše isplanirala, uopće ne uzimajući carski rez kao jedan od mogućih ishoda pa tako o tome nisam ništa ni čitala – moram priznati da sam ostala razočarana i tužna. Razočarana samom sobom smatrajući da me moje tijelo izdalo. Tužna jer nije sve išlo po planu. Tek nakon razgovora s partnerom i šogoricom, koji su me uvjerili da ne smijem biti stroga prema sebi, shvatila sam da ponekad ne možemo imati kontrolu nad svime te da ne može sve ići kako si zacrtamo u glavi, a intervencije su potrebne kako bi na kraju sve imalo pozitivan ishod. 

Sad kad se osvrnem na svoj porod, moram priznati da ga gledam drugačijim očima. Znam da sam imala lijepi porod, porod koji je čaroban i samo moj. Shvatila sam da me moje tijelo nije izdalo. Napravilo je sve što je moglo da rodim zdravog, snažnog i velikog dječačića od 4 kg.

Svaki je porod jedinstven, a ovime bih željela prenijeti poruku svim djevojkama, ženama, budućim mamama – ono što sam ja možda trebala čuti prije svog. Ponekad ne može ići po planu, ponekad nas život iznenadi i krene u totalno drugom smjeru, ponekad nas nešto izbaci iz takta ili nas rastuži i natjera da posumnjamo u sebe i svoje mogućnosti. U svoju snagu. Bitno je da budemo spremne i na ono neočekivano, ali pritom vjerujući u sebe i svoje tijelo. Carski porod je jednako valjan porod kao i fiziološki – i tko god mi sad kaže da nisam imala prirodan porod ili da sam izvukla lakši kraj, rado ću opisati njegov tijek ili prepustiti partneru da on ispriča svoje iskustvo dolaska naše bebe na ovaj svijet. On bi rekao da hrabriju osobu nije nikad vidio. On bi rekao da sam bila snažnija nego što će on ikada biti. A to mogu dokazati i najljepšim ožiljkom kojeg posjedujem. Vidljivim tragom koji me čini mamom.

S.